Povodom 20. novembra, Međunarodnog dana djeteta donosimo vam prvu priču iz serijala u kojem se govori o uspješnim praksama primjene metodologije Indeksa inkluzivnosti u BiH.

Učenici koji s radošću odlaze u školu, predavanja koja dobivaju novi smisao uvođenjem savremenih tehnoloških pomagala, interakcija kao model usvajanja novih znanja, škola kao centar zbivanja u lokalnoj zajednici... 

Zvuči kao priča koja se dešava negdje drugdje, a riječ je o Osnovnoj školi Mramor kraj Tuzle. 

Mjestašce Mramor, najpoznatije po rudniku lignita i tradiciji rudarstva dužoj od 50 godina, u posljednje vrijeme ima još razloga da se ponosi. Škola Mramor jedna je od obrazovnih institucija u Tuzlanskom kantonu koja je u svom radu primijenila metodologiju indeksa inkluzivnosti. Rezultat toga je dobrobit za učenike, nastavnike, roditelje/staratelje i cjelokupnu lokalnu zajednicu. 

Naša posjeta ovoj školi upriličena je jednog novembarskog dana, a prvo što nas je dočekalo bila je muzika. Pred Senkinom kućom, nježna narodna pjesma, na repertoaru je novoformiranog školskog orkestra i bit će izvedena na priredbi povodom Dana državnosti. Učenici su tek nedavno dobili komplet instrumenata zahvaljujući čemu mogu osjete radost muziciranja. Ovo je jedna od prvih proba orkestra:  

Novi instrumentarij je samo jedna od novosti koje su u ovu školu došle zahvaljujući učešću u projektu „Inkluzivne škole u inkluzivnim zajednicama“ koji je na području Tuzlanskog kantona provela organizacija Save the Children, u suradnji s Ministarstvom obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona i Pedagoškim zavodom.      

Inkluzija je široki koncept koji podrazumijeva promjenu, te učešće u učenju sve djece i mladih, dok je indeks inkluzivnosti metodologija rada u školama koja ima cilj umanjenje prepreka u učenju u skladu s inkluzivnim vrijednostima, te stvaranje odnosa suradnje između obrazovne vlasti, nastavnog kadra, roditelja/staratelja, učenika/učenica i lokalnih zajednica. 

Pristup obrazovanju za sve i uključenost cjelokupne zajednice u ove procese – zvuči kao dalek cilj. No na primjeru općine Mramor vidimo da je za ostvarenje tog cilja potrebno mnogo dobre volje i samo malo vjetra u leđa. 

U školi je uspostavljen integriran princip „Škola za svako dijete“ koji se bazira na stvaranju okruženja u kojem sva djeca uče, žive i rade u inkluzivnoj sredini, propagiraju toleranciju, prihvataju drugog i drugačijeg, te imaju jednake mogućnosti. Vijeće učenika i Vijeće roditelja važna su tijela koja sudjeluju u donošenju odluka koje utječu i na raspoređivanje sredstava iz granta koji im je omogućila organizacija Save the Children. Osim nabavke muzičkih instrumenata, jedna od važnih odluka bila je opremanje multimedijalne učionice koja je danas jedan od najaktivnijih prostora u školi. 

„Kada smo prvi put roditeljima prikazali prezentaciju koja je bila na temu 'Zdrava ishrana', njima se to mnogo dopalo jer su prvi put na 'pametnoj tabli' vidjeli nešto tako fascinantno za što su se naši učenici veoma potrudili. Mnogo nam pomaže Vijeće učenika škole, a i nastavnici, u realizaciji mnogobrojnih projekata koji se održavaju u multimedijalnoj učionici“, s entuzijazmom nam kaže jedna od učenica ove škole. Pogledajte šta kažu djeca:  

Naš domaćin u školi je direktor Jasmin Karahmet koji nam govori kako je došlo do uvođenja ovih značajnih novosti:  

 „U našoj je školi uspostavljen Inkluzivni razvojni tim u kojem se, osim osoblja škole, nalaze i predstavnici Vijeća učenika i roditelja. Zajedno s organizacijom Save the Children, organizirali smo niz seminara vezanih za indeks inkluzivnosti, u saradnji s Pedagoškim zavodom Tuzla. Mi smo škola koja pripada općini Tuzla, a egzistiramo između tri općine, dosta udaljeni od centra. Pritom smo geografski najrašireniji sa svojim područnim odjeljenjima. Zato je bilo veoma važno uspostaviti suradnju s roditeljima i lokalnom zajednicom, pogotovo kada je u pitanju predškolsko obrazovanje koje je od prošle godine obavezno. Važno je bilo da se stekne svijest o neophodnosti polaska sve djece s ovih područja u predškolska odjeljenja, a zahvaljujući organizaciji Save the Children, adaptirali smo učionice za najmlađe“, kaže direktor Karahmet. 

Predstavljajući nam ovu malu priču o uspjehu, naš sugovornik nastavlja: „Jedan od najvažnijih projekata bilo je opremanje multimedijalne učionice. Škola je ranije raspolagala s veoma malo sredstva za rad i učila, pa je jedna takva učionica zadovoljila interese svih. Ona je dostupna kako učiteljima razredne nastave, tako i nastavnicima predmetne nastave, pa čak i lokalnoj zajednici za određene aktivnosti. U učionici se nalazi pametna tabla koja je priključena na internet i reagira na dodir. Uspjeli smo nabaviti softvere za laboratorijske vježbe iz fizike i hemije koje se koriste na tabli, a na njoj se mogu prikazati i drugi edukativni sadržaji. 

Kako se uvođenje nove tehnologije odrazilo na metodologiju predavanja i proces pripreme nastavnika za čas, zanimalo nas je. 

„Ovakva učionica zahtijeva i novi način pripreme predavanja, mnogo više vremena posvećenog tome, ali učitelji je u velikoj mjeri koriste. Nastava je postala interaktivna, a učenici su pokazali mnogo veći stepen zanimanja za ovakav rad. Naše geslo u školi je da se mi kao nastavnici moramo prilagođavati učenicima, a ovim se to pokazalo kao tačno. Ušli smo u sferu interesiranja učenika. Inkluzivna nastava, projektna nastava, servisno učenje – sve te metode koje učenika stavljaju u prvi plan i gdje on sam dolazi do određenih spoznaja i boljih rezultata, za nas su postale vodeće“, kaže nam direktor. 

Zanimljivo je da svake godine u ovoj školi odrede jedno područje na kojem tokom zimskog ili ljetnog raspusta intenzivno rade na dodatnoj nastavi, posebno s učenicima koji pokazuju slabiji uspjeh. Multimedijalna učionica omogućava da se u ovakav rad uvedu zabavni kvizovi koji se snimaju na video, a pobjednici dobivaju nagradu – odličnu ocjenu iz tih predmeta. 

„Ove godine akcent ćemo staviti na strane jezike, zato što je naša škola udaljena od gradskog središta, pa je roditeljima i učenicima teže da pohađaju posebne kurseve. Zato ćemo u toku zimskog raspusta organizirati dodatnu školu stranih jezika za sve zainteresirane učenike, koja će biti dostupna i drugim članovima lokalne zajednice. U toku zimskog raspusta organizirat ćemo i radionice pripreme za eksternu maturu“, ističe direktor Karahmet.      

Primjer ove škole pokazuje koliko je saradnja između različitih sudionika u procesu obrazovanja ključna za uspjeh. Upravo to je suština koncepta inkluzije koji podrazumijeva veće učešće u procesu obrazovanja za sve. 

Direktor ističe kako saradnja Vijeća učenika, Vijeća roditelja i školskog Razvojnog tima ima utjecaja na definiranje Plana razvoja škole. Partnerski odnos s roditeljima djece, učenicima i lokalnim udruženjima vratili su školsku zgradu u centar zbivanja, a školu Mramor učinili prepoznatljivom među drugim osnovnim školama u Tuzlanskom kantonu. 

Na kraju, recimo i to da se projekt „Inkluzivne škole u inkluzivnim zajednicama“ u posljednje dvije godine proveo u svih 85 osnovnih škola na području Tuzlanskog kantona, u općinama Banovići, Doboj-Istok, Gradačac, Gračanica, Kladanj, Kalesija, Čelić, Lukavac, Srebrenik, Teočak, Sapna, Živinice i gradu Tuzli. 

Svaka od 85 obrazovanih ustanova uspješno je razvila vlastite projekte koji pomažu većoj i kvalitetnijoj uključenosti sve djece i šire zajednice u obrazovni proces, a organizacija Save the Children, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta i Pedagoški zavod Tuzlanskog kantona dali su svoju podršku. 

Zato danas možemo reći da se svaka od ovih 85 škola može pohvaliti svojom pričom o uspjehu - jer djeca to zaslužuju.

Radio Sarajevo, 20.11.2015.godine